Author Topic: OS Max FS40  (Read 4308 times)

Offline Stanko BG

  • Full Member
  • ***
  • Posts: 465
  • Tko leti vrijedi, tko ne leti ne vrijedi (Grunf)
    • AMERICAN CARS RESTORATION
OS Max FS40
« on: November 23, 2020, 02:33:44 AM »
A, sada nešto sasvim drugačije. Nakon servisa na motoru Saito FA125a, Bole i ja smo, kad smo već u četvorotaktnim motorima, otvorili večeras i naš OS Max FS40, to jest 0.40 cuin, a po srpski: 6.5ccm.

Motor sam svojevremeno, a to je bilo pre 28 godina, leteo na modelu aviona Eaglet 50 firme Carl Goldberg, koji sam kupio od Coke. Te modele je (u kitu) prodavao Vladimir Janković - poznatiji kao Lale.


Coka je na modelu bio napravio flapsove koje sam slatko koristio. Mnogo sam bio srećan tim avionom. Na njemu sam, zapravo, naučio da letim. Sećam se da sam napravio nekih 40 radnih sati. Uvek me je Max predivno služio. Nikada nije otkazao u letu, uvek je iz prve startovao, i to na ruku - starter niti sam imao, niti sam mogao da ga nosim u rancu, a na livadi nisam mogao imati akumulator  :big smile U to vreme LiPo baterije nisu, naravno, postojale...

Juče, dok sam brljao po modelarskim kutijama, naletim na jednu koja mi je dobro poznata:


Otvorim, kad unutra lepota iz mog detinjstva i mladosti. Setim se letenja na Lisičijem Jarku. Setim se kako sam išao sa devojkom Anjom na letenje. Avion na rame, u autobus 101 i pravac livada. Predivna sećanja... ona bi me poljubila svaki put kad uspešno sletim. Ali, posle desetog sletanja bi se umorila od gledanja i počela da se dosađuje i žella bi da ide kući... Ja avion na rame, Anju za ruku i pravac kući. Otvorim, dakle, kutiju, a unutra leptica lepša i od Anje  (:sok:)


Večeras sam sa Boletom motor u celosti rastavio. Da ponovim, pre 28 godina motor sam, koliko je moglo, isprao metil alkoholom i stavio ga u kutiju - avion se toliko bio napio ulja da sam ga ogulio i takvog nekome prodao. Nisam imao volje da ga popravljam. Ne sećam se više kome sam ga prodao... Probam motor, a on sasvim, skroz na skroz, zapekao.




Prvo smo otvorili zadnji poklopac kućišta - čisto da vidimo da li postoji nekakva rđa u motoru... Da bismo skinuli zadnji poklopac, trebalo je odstraniti karburator sa usisnom granom, na kome je burence zapeklo od ricinusa:



Naravno, motor je unutra kao nov. Čovek ne bi nikada rekao da je radio četrdeset sati kod mene i sigurno nekih 20 sati kod Coke. Uvek sam ga leteo sa 18% ricinusa u gorivu, na čisto FAI gorivo. U to vreme nitro je bio misaona imenica, a kamo li kupovno gorivo:


Potom smo otvorili dekl ventila. Malo su nas namučili vijci koji fiksiraju dekl jer su od silnog skidanja tokom eksploatacije i štelovanja ventila, postali gotovo obli na mestu otvora ključa. Jedva ih skinusmo, ali unutra su nas sačekale prelepe klackalice. Ko se pažljivo zagleda u sliku ispod, primetiće da je ricinusovo ulje od starosti oksidisalo i postalo zeleno. Drugim rečima, zaista je veoma dugo na tom mestu.


Potom smo skinuli glavu motora. Šta reći. Cilindar kao nov (tu i tamo poneki ris, ali nema ajnzeca, fabričko honovanje se još uvek ponegde na hilzni nazire), ventili veoma malo zaprljani - nigde nema crnila od sagorelog sintetičkog ulja, jer nikada nije leteno sintetičkim uljem. Motor je kao lutka lep i čist. Jednsotavno je predivan - Bole i ja smo bili srećni kao deca, kada smo otvorili motor.


O-ringovi koji zaptivaju vođice pushrod-a su krti kao keks, naravno, usled toplote i vremena... Ali, treba napomenuti da ovaj motor nema nijedan dihtung. Toliko su naleganja površina dobra i tačna da su četiri O-ringa jedine zaptivke na čitavom motoru. Osim, ako se ne nađe i poneki prsten na karburatoru.


Klip smo izvadili sa sve karikom i cilindrom, kako ne bismo kariku vadili napolje - ovo je moguće jer se kroz otvor na kućištu motora lako vadi bolcna (osovinica), kada se malo smakne hilzna.


Jedini problem na koji smo naišli bilo je skidanje poklopca bregastog vratila, koji je mučki zapekao, pa u njemu i ležaj, a zajedno sa ležajem i čitavo bregasto vratilo, a zajedno sa vratilom i radilica. Zbog svega toga, morali smo da motor grejemo i zalivamo petrolejom, te da okrećemo radilicu mic po mic, kako bi odlepila:


Isto je važilo i za štepslove koji su zalepili u svojim vođicama i na taj način branili izlazak bregastog vratila. Na kraju smo, ipak uspeli da u celosti rasturimo motor:


pogled unutra otkriva zelenkaste naslage oksidisanog ricinusa, potom gumirane, želatirane ležaje... Sledi detaljno pranje i defektaža - da vidimo da li ćemo kupovati ležaje i da li još nešto treba da se nabavi. Za sada nam se čini da je sve u izuzetnom stanju, što zbog upotrebe isključivo ricinusovog ulja, što zbog izuzetnog kvaliteta ovog motora.




Jednostavno je lepši i od Anje koja je trenirala umetničko plivanje (a, to nije mala stvar). Anja, ako čitaš ove redove, nemoj mi zameriti.
« Last Edit: November 23, 2020, 03:34:21 AM by Stanko BG »

Offline Stanko BG

  • Full Member
  • ***
  • Posts: 465
  • Tko leti vrijedi, tko ne leti ne vrijedi (Grunf)
    • AMERICAN CARS RESTORATION
Re: OS Max FS40
« Reply #1 on: November 28, 2020, 05:24:36 AM »
Bole je bolja mašina za pranje motora od bilo koje ultrazvučne kade - oprao je Max-a za medalju  (res) On sedne i polako trljucka čitav dan motorić. Uživanje ga je gledati dok sa ljubavlju posvećuje pažnju motoru.


Za to vreme, ja sam se rastrčao i između obaveza prvo skočio do firme ,,MF Seal", koja se nalazi u industrijskoj zoni Leštane, gde sam kupio O-ringove za vođice ventila, a sutradan pozvao Vladu iz firme ,,Astrid", koji mi je potvrdio da ima sve ležaje koji su nam potrebni da sklopimo mašinu. Najzad, otišao sam i u gvožđaru ,,Giovani" da kupim M2.5mm vijke za dekl ventila.


Inače, ovi O-ringovi su jedini dihtujući elementi na motoru - do te mere su dobro izravnate nalegajuće površine motora, da ne postoji nijedan dihtung. Neverovatna lepota. Kada čovek pogleda na svetlu završnu obradu tih površina, svetlost se prelama u duginim bojama - ovo je zbog finoće brusnog alata kojim je motor u fabrici brušen. Nestvarno tehnološko postignuće... naročito ako se ima u vidu da u vreme kada je motor pravljen nisu postajale digitalizovane mašine za obradu materijala - postojali su samo automati... Zaista, OS Max je jedinstveni dragulj ovog našeg hobija, a ovaj FS 40 je zanatsko i inženjersko remek-delo.


Jutros odem kod Vlade, kupim ležaje i slikam ih. Japanski, firme EZO. Toliko sam bio srećan jer je Vlada samo izvadio iz fijoke ležaje, kao da su najobičniji sapun, ili četkica za zube... A za mene, ovo je lepša slika i lepši poklon od bilo kog novogodišnjeg poklona.

Večeras smo se Bole i ja sastali i pristupili sklapanju motora. Koliko je motor grnijalno konstruisan i kvalitetan, uverite se sami... Prvo smo otvorili ležaje (na slikama se može videti fabrička mast, koju smo uklonili pre ugradnje): Zadnji sa obe strane, prednji samo sa zadnje strane - ležaje bregaste samo sa strane koja je prema unutrašnjosti motora:


Evo jedne lepe slike nakon što smo zamenili sve ležaje... Ležaji radilice su bili u veoma lošem stanju, a ležaji bregaste gotovo kao novi. Pa ipak, zamenili smo ih.


Potom je usledilo zupčenje motora, koje je bilo vrhunac ove divne večeri. Motor, naime, na glavčini ima reper koji služi da se radilica dovede u GMT:


Kada se radilica dovede na pravo mesto, bregasto vatilo se ubacuje sa strane, ali pošto su u pitanju kosi zupci, mora se voditi računa da se ne pogreši za jedan zub. Cilj je da reper na bregastom vratilu gleda na dole. Boleta i mene nije mrzelo pa smo slikali kako izgledaju pogrešna zupčenja i kako izgleda ispravno zupčenje za ovaj motor. Na slici ispod se vidi greška pri zupčenju za jedan zub unapred:


Zatim, evo kako izgleda pogrešno zupčenje, kada bregsto vratilo ode za jedan zub unazad:


Konačno, evo kako izgleda ispravno zupčenje motora:


Nakon zupčenja, posao je išao lagano: evo nas dvojice kako ubacujemo prvo klipnjaču, a zatim i klip i cilindar - bolcna časkom upada u malu pesnicu i u klip.


Evo i pogleda na čelo klipa i cilindar motora, nakon nekih 60 sati rada i stajanja tolike godine na polici.


Neverovatan kvalitet motora, ali, moram priznati, neverovatan je i kvalitet goriva koje sam kao mladić koristio. Sve više razmišljam o tome da se vratim na ricinusovo ulje u gorivu, bez imalo sintetike. Evo sklopljenog motora:


A, evo ga, vraćen u kutiju i spreman za ugradnju na aeroplan.


Time je priča o ovom motoru završena. Pustiću snimak kada ga budemo startovali.

« Last Edit: November 28, 2020, 05:49:00 AM by Stanko BG »

Offline Stanko BG

  • Full Member
  • ***
  • Posts: 465
  • Tko leti vrijedi, tko ne leti ne vrijedi (Grunf)
    • AMERICAN CARS RESTORATION
Re: OS Max FS40
« Reply #2 on: November 28, 2020, 02:49:02 PM »
Dužan sam jedno izvinjenje, u prethodnom postu sam greškom napisao fiJoka, umesto fioka (jer, pravilno je napisati avion, a ne avijon, itd.). Toliko sam bio umoran i neispavan kada sam pisao članak - tekst sam pisao u ranim jutarnjim satima, od 4 do 5:30, da je oslabila autocenzura - jedan nastavnik srpskog ne sme da napravi takvu grešku... slobodno me možete zezati za nepismenost, zaslužio sam.  :hehe
« Last Edit: November 28, 2020, 02:55:08 PM by Stanko BG »

Offline Stanko BG

  • Full Member
  • ***
  • Posts: 465
  • Tko leti vrijedi, tko ne leti ne vrijedi (Grunf)
    • AMERICAN CARS RESTORATION
Re: OS Max FS40
« Reply #3 on: December 06, 2020, 02:10:27 AM »
Večeras smo Bole i ja uštelovali ventile na Max-u. Motor je savršenstvo. Kod njega se ventil sasvim normalno šteluju - nije u dilatacionom problemu u kakvom je Saito. Veći mu je zazor na izduvnom ventilu, a manji na usisnom. Jednostavno je u pitanju pravi motor. Špijuni koji se dobijaju uz motor su debljine 0.06mm i 0.12mm, tako da je zazor usisnog ventila upola manji od zazora na izduvnom ventilu. Sve je na ovom motoru prirodno i pravo, šta drugo reći nego: savršenstvo...


Štelovanje ventila na ovako sitnom motoru slično je mikrohirurgiji, a uvek je potrebna treća ruka. Sam čovek teško da bi uspeo.


Sada sledi probno startovanje.
« Last Edit: December 06, 2020, 02:14:19 AM by Stanko BG »