RC MODELI JEDRILICA > ELEKTRO JEDRILICE
Albatros - F5J elektro jedrilica 4m
SloMi:
Hvala na pohvalama, uskoro nastavak. PC ponovo radi! :) PC ponovo radi! (<--)
SloMi:
Nedavno sam imao havariju PC-a, OS kompjutera je pao i nisam uspeo da ga oporavim
pa je postojeći XP operativni sistem zamenjen sa Win-7-32, i još gomilu toga morao
sam da odradim da bi se vratio u relativno normalan rad. Na sreću imao sam bekap hard
diska na eksternom disku star par meseci, tako da nisam pretrpeo totalnu štetu. Moj
kompjuter je star 5.5 godina, i dnevno ga uključujem 4-5 puta, a kažu da je to najteži
režim rada za hard diskove, ali pregledan je i testiran, dobar je i ja nastavljam ali
sa češćim bekapovanjem. Ipak još je rano za novi PC... Iz tog razloga malo duže sam
odsustvovao sa interneta...
----o----
Albatros - Trup od staklo-plastike
-----------------------------------
Pošto na Albatrosu planiram da upotrebim trup od stakloplasike (SP), napravljen za
jedrilicu Roda, za koji još uvek imam kompletne kalupe i alate za izradu, ukratko ću
ovde opisati kako sam to radio pre 35 godina. Koliko mi je poznato u toj tehnologiji
postupci su uglavom ostali isti ali su naravno neki materijali napredovali, međutim
tkanina od staklenih vlakana je identična ...
Tih osamdesetih godina prošlog veka, sve su više ulazili u upotrebu trupovi modela
RC aviona i jedrilica od stakloplastike, i mi iz Novog Sada, Subotice, Zrenjanina,
Vršca, Sremske Mitrovice, itd., smo ih tada uglavnom kupovali u susednoj Mađarskoj,
gde smo često odlazili na takmičenja u F3B. Novosadska fabrika Limprodukt pre toga je
proizvodila za Nemačku firmu Simprop RC jedrilice ASW 17 mod, sa trupovima od SP, ali
ne sa impregniranom staklenom tkaninom nego sa staklenim matom. U Zagrebu je
Tomljenović krenuo sa izradom SP trupa za RC jedrilicu Flamingo, a iz Vršca se iz ruku
legendarnog jedriličara i vrsnog modelara Božidara Komca, rodio SP trup Strela, i uskoro
je puno modelara imalo taj trup, čiji je nos bio od mesinga, jer je ionako morao da
se dodaje balans od olova u nosni deo trupa radi dovođenja težišta u ispravan položaj.
Ja sam bio jako zagrejan za ta takmičenja i želeo sam da imam svoj SP trup, malo
univerzalniji, da mogu da se koriste i drugi profili na krilima, uz minimalna
prilagođavanja trupa. Tada sam zbog prirode posla kojim sam se bavio, često putovao
po Evropi, naročito u SR Nemačku, gde sam kupovao razne stvari za leteće RC modele,
i naročito literaturu. Tako sam odlučio da nabavim u Nemačkoj sve što mi je bilo
potrebno za izradu sopstvenog trupa od staklo-plastike, računajući da ću za sebe
napraviti bar 2 komada, za mog kompanjona modelara Đerđa još 2, a da ćemo ostale do
bar 20 komada uspeti da prodamo, i da koliko toliko vratimo uloženo u materijal,
koji ni onda nije bio jeftin. Dakle za početak planirao sam izradu 4-5 komada, i
toliko materijala sam obezbedio.
Zamislio sam svoj dvodelni SP trup za budući model Roda sa krilom raspona 3,2m,
nacrtao ga na papiru u razmeri 1:1, preneo konture na šper 2mm, i od mašinski
obrađenih letava lipe, debljine oko 12-15 mm, spojio ih u drveni blok
dvokomponentnim epoksi lepkom UHU End Fest 300. Potom sam preneo konture delova
trupa i na te blokove, i zatim izdeljao oba dela trupa, jezgro budućeg kalupa.
Na izradu tog pozitiva kalupa utrošio sam dosta vremena, stalno proveravajući
tačnost dimenzija duž trupa po svim ravnima, i kada je to bilo gotovo, na krajeve
oba dela trupa montirani su precizno izrađeni završeci od čelika, da bi se
obezbedio kasniji precizan konusni spoj prednjeg i zadnjeg dela trupa. Na kraju
Đerđ je sve te delove majstorski air brash-om ofarbao tamno plavom bojom u svojoj
garaži-radionici, gde smo nas dvojca proveli nekoliko letnjih nedelja izrađujući
SP kalupe i potom "lijući" trupove. Ja sam obezbedio materijale i tehnologiju,
a Đerđ je dao radionicu i alate, pa smo onda zajednički radili u svim fazama
izrade.
Finale našeg rada bila je izrada svih kalupa-negativa, i izlivanje 5 komada dobrih
trupova. Bilo je i takvih koji nisu valjali, jer je kasnije počelo da ponestaje
nekih materijala, te smo i kalupe na kraju oštetili jer nismo imali više
odgovarajućeg odvajača, a ni epoksi smole, a ni staklene tkanine...
Ja sam od tog SP trupa napravio vrlo zapaženu i uspešnu RC jedrilicu Roda, sa
kojom sam se takmičio na više takmičenja u F3J u Vojvodini, sve dok joj u jednom
visokom startu na vitlu, u momentu izbačaja sa vučne sajle vitla, nisam prelomio
karbonski bajonet uške, nakon čega je jedrilica doživela veliku havariju, ali je
trup ipak blo popravljen-zalepljen već sledeće nedelje. Međutim novi centroplan
krila nikada nisam napravio, pa je sve to pomalo palo u zaborav, jer je tada
broj klubova i broj takmičara u F3J kod nas naglo opao,a ja sam se ozbiljnije
okrenuo sobnim modelima, naročito klasi F1D, gde sam kasnije postigao zavidne
rezultate...
(nastaviće se)
SloMi:
Jezgro kalupa - Kern - Pozitiv
------------------------------
Kao što sam opisao ja sam jezgro kalupa napravio od lipe. Prilično sam se namučio, ali
mi tada ništa nije bilo teško. Danas kada postoje moderne stone XYZ koordinatne glodalice
suva lipa ili brest bi jako dobro poslužili za tu svrhu, i uštedele bi nam trud zamorne
ručne kontrole svih dimenzija jezgra. A to sve košta, i vremena i para, ali i ta zehnika
ima mane u odnosu na ručni rad.
Umesto toga može se i danas raditi ručno, ali možda je bolje od tvrđe balze, na primer
oko 20-25 g/cm3. Jezgro se može praviti i rasklopivo, od dve polutke, sa 2 mesingana
štifta za centriranje, ali ja sam ga radio kao jedan komad s tim što je u uzdužnoj ravni
simetrije postojao između leve i desne polovine jezgra šper od 1mm (bolje bi bilo da je
to bio furnir od lipe debljine 1mm).
Sem kontrole dimenzija šublerom i tankom čeličnom metar trakom, stalno sam proveravao
pojavu neželjenih senki posmatrajući jezgro pod malim uglom osvetljeno svetiljkom sa
senilom. Kada se u obradi stigne do brusnog papira No-600, to je kraj šmirglanja. Tada
se kompletno jezgro lakira četkicom sa dvo komponentnim tečnim epoksi lepkom koji će se
koristiti za laminiranje staklene tkanine. Da bi lak ušao što dublje u poroznu strukturu
balze pripremljeni epoksi lepak se razređuje metil alkoholom do zapreminskog odnosa 1:1.
Posle sušenja od 24h na 20C, metil alkohol će potpuno ispariti, a lepak će se stvrdnuti,
pa sledi mokro brušenje sa vodom sa No-240, pa sa No-600, pa ponovo, lakiranje ali bez
razređivanja epoksi lepka, pa posle strdnjavanja brušenje sa No-320 i No-600. Zatim
se vrši farbanje auto lakom tamne boje, pa vodeno šmirglanje sa No-320 i No-600. Ako
to sve nije zadovoljavajuće, ponavlja se prskanje auto lakom, pa vodeno brušenje, i na
kraju cela površina se polira polir pastom za automobile. Ako je površina pre toga bila
blago talasasta vrši se kitovanje dvo komponentnim kitom, i vodeno brušenje na meru.
Kada je sve gotovo, ceo kern se namaže odvajačem u obliku paste ili voska, i to se
uglanca mekom pamučnom krpom do visokog sjaja, i eventualno se još četkicom prevuče
posebnim tečnim odvajačem za epoxy smolu. Dakle ima tu puno da se radi, da se napravi
dobro jezgro za izradu kalupa za SP trupove.
Napomena: Kada govorim o tečnom epoxy lepku tada mislim na umešanu masu epoxy smole i
njenog otvrdnjivača . Epoxy smola je samo jedan sastojak epoxy lepka, drugi je
otrdnjivač, i tek kada se temeljno izmešaju u određenom zapreminskom odnosu dobija
se lepak u kojem se vrši hemijski proces vezivanja i očvšćavanja.
--------o----------
Iz epoxy SP kalupa može da se izlije i preko 100 komada odlivaka, neki kažu i do 200
komada, pa ako neko ima dobro tržište, uloženo će mu se brzo vratiti, i moći će i da
zarađuje na tome... Prednost epoxy kalupa
Ja sam koristio epoksi smole i otvrdnjivače, i odvajače od Nemačke firme Kunststoff
Technik Seissler. Kod njih sam bio u pogonu u Erlangenu, bili su to Baba i Deda tada,
koji su bili i vlasnici i radnici, ne znam da li ta firma još postoji, pa kada sam im
se ja predstavio i rekao da dolazim iz Jugoslavije, i šta mi treba i za šta, toliko
su se oduševili da su mi na kraju dali znatan popust u ceni. Tada sam od njih kupio:
3kg tečna epoxy smola Typ 212
2kg otvrdnjivač za epoxy smolu B2GW
100g pasta za epoxy bela
250ccm Trennwachs Typ223, u obliku pastoznog voska
250ml Trennwachs, bezbojni, u obliku tečnosti
1000ccm Aerosil, beli (ovo pinilo epoxy lepka neki nazivaju Aerosol)
2 m2 staklena tkanina 160g/m2, Koeper
2 m2 staklena tkanina 280g/m2, Koeper
Sve zajedno to je bilo nešto više od 100 DM. Kasnije sam na svoje iznenađenje video
da je moja epoxy smola braon boje, ali pokazalo se da to nije bilo loše. Jedino što
farbanje u belo nije bilo baš savršeno. To se i vidi na kalupima, pa kod izrade
trupova beli pigment nismo ni dodavali...
(nastaviće se)
SloMi:
(Albatros-11)
Držač ili okvir jezgra
----------------------
Držač jezgra služi da se na njemu preko jezgra napravi jedna polovina kalupa, odnosno da
se slaganjem više staklenih tkanina natopljenih epoksi lepkom preko kerna formira tvrda
debela ljuska od stakloplastike.
Držač jezgra se pravi od tvrdo plastificirane panel ploče debljine oko 20mm. Na nju se pomoću
pripremljenog šablona kerna nacrta silueta trupa ali veća za 0.5 mm na svim mestima osim
na kraju trupa kod čeličnog završetka, gde će doći prečka od iste takve panel ploče.
Zatim se pomoću ubodne vibracione testere izreže deo ploče po iscrtanoj liniji, i po
obimu ploče odole dodaju se stranice visine oko 5-6 cm koje drže kern na okviru na 7-8 cm
iznad radnog stola. Da kern ne bi propadao kroz izrez dodata su dva rebra koja nivelišu
jezgro tako da se iznad površine ploče nalazi tačno jedna polovina jezgra. Kada se jezgro
tačno pozicionira po sve tri ose, privremeno se fiksira sa 4 mala drvena konusna klina,
a zazori između jezgra i okvira se popunjavaju plastelinom, posle čega se klinovi
uklanjaju. Višak plastelina se uklanja nožem ili špahtlom. Na označenim mestima na ploči
okvira buše se najmanje 2 rupe u koje se čvrsto postavljaju pozicioneri od mesinga u
obliku polovine golubijeg jajeta, prečnika i visine oko 10 mm (njih nema na slikama,
nestali su ...). Na mestu završetka trupa pričvrsti se vijcima za drvo završna vertikalna
ploča, i zatim se sve dobro očisti i namaže voštanim odvajačem, izglanca i još premaže
tečnim odvajačem, i posle sušenja odvajača okvir je spreman za rad.
(nastaviće se)
SloMi:
(Albatros-12)
Izrada kalupa
-------------
SP kalup može u osnovi da se pravi na 2 načina zavisno od vrste osnovnog materijala za
impregnaciju staklene tkanine. Prvi način je izrada kalupa od poliesterskih smola za
manji broj odlivaka (do 50), a drugi je od epoksi smola za veći broj odlivaka (do 150).
Sem toga u odluci za šta se opredeliti bitno je i to kolika je osetljivost kalupa na
krzanje ivica, jer epoxy kalup je tvrđi i lomljiviji, i kolika je mogućnost popravke
oštećenja kalupa. Ja ću se ovde opredeliti za epoksi sistem jer sam to radio, i jer sam
ocenio da je stabilnost dimenzija prioritetan zahtev za mene. Sem toga kod epoksi
sistema popravke su uvek moguće.
Izrada donjeg dela kalupa
---------------------------
Cela pripremljena površina okvira sa umetnutim jezgrom i zatvorenim zazorima plastelinom
kao što je opisano, premazuje se voštanim odvajačem. Čistom mekom pamučnom krpom se
povoštena površina izglanca do visokog sjaja, i potom se pređe četkicom sa tečnim
odvajačem i sačeka da se osiši. Zatim se u plastičnoj čaši pripremi manja količina
epoksi lepka za fini sloj, kao što je EP33, i četkicom sa nanese temeljno i ravnomerno
na celu površinu. Kada se taj sloj još nije potpuno stvrdnuo, proba se noktom prsta,
stabilišu se ivice. Taj postupak je za održavanje kalupa vrlo važan. U tom cilju pripremi
se u drugoj plastičnoj čaši kaša od epoksi smole, otvrdnjivača i aerosola (fine, lake
mrvice plastike) u gustini kao kod paste za zube, i špahtlom se to utisne u sve buduće
ivice kalupa, pa se formira kružni prelaz sa vertikalnih na horizontalne površine, što
će sprečiti kasnije odizanje staklenog laminata. Kod naročito oštrih i tankih detalja,
kao što je slučaj sa trupom na kojem su i karmani sa profilom krila, u ovu kašu treba
dodati i sitno sečena staklena vlakna dužine 2-3mm, koja će armirati taj deo kalupa.
Sledeća faza je laminiranje staklenih tkanina. Cela površina, uključujući i prečku na
kraju jezgra, se premaže epoksi lepkom za laminiranje (vrlo tečan, dugotrajno
očvršćavanje). Zatim se preko okvira jezgra polažu jedna za drugom prethodno iskrojene
staklene tkanine od najmanje 220 g/m2, pa do 400 g/m2, i u svaku se četkom i rotirajućim
valjkom utupka u tkaninu taj tečni epoksi lepak. Treba paziti da se ne nanosi previše
lepka, da slojevi tkanina svugde naležu na podlogu, bez faltanja i nabora, i bez
zaostalog vazduha. Najpre se stavljaju tanje tkanine, pa onda teže sve do 400 g/m2, i to
do ukupne debljine laminata oko 2.5-3.5mm. Za orijentaciju potrebnih količina i težina
tkanina može poslužiti sledeća tabela:
Staklena tkanina, g/m2 25 49 80 105 163 280 408
Količina smole, g/m2 20 39 63 83 128 220 321
Debljina laminata, mm 0.027 0.054 0.088 0,115 0.179 0.308 0.448
Težina laminata,g/m2 45 88 143 188 291 500 729
Treba imati u vidu da su ovi podaci izračunati za ručno laminirane staklene tkanine sa
jednakom količinom staklenih vlakana u oba pravca i sa zapreminskim sadržajem vlakana
od 35% u laminatu sa epoxy mešavinom smola/otvrdnjivač tipa "L" firme R&G.
Na kraju laminiranja preko sada ispupčenih tkanina gde se nalaze pozicioneri još se
eventualno dodaju komadići impregnirane staklene tkanine, i još se dodaju dva drvena
nosača kalupa koji će omogućiti ležanje kalupa na leđima.
Vađenje jezgra iz kalupa vrši se posle 24h očvršćavanja epoksi lepka u prostoru gde je
temperatura najmanje 20C. Zavuče se plitko zamašćen tanak vrh plastične elise između
kalupa i okvira i tako pljoštimice prođe oko celog kalupa i to će biti dovoljno za
odvajanje
donjeg dela kalupa i od okvira i od jezgra. Tada se finim brusnim papirom lako na mokro
pređe uz ivice kalupa da postanu oštre kao nož. Potom se izvadi jezgro modela iz okvira,
očisti od plastelina, namaže odvajačem, uglanca i pređe tečnim odvajačem, pa kada se
osuši vraća se na mesto ali sada u kalup, koji leži na stolu na leđima, i može da se
pređe na sledeći korak, a to je:
Izrada gornjeg dela kalupa
--------------------------
Ceo postupak kao kod izrade donjeg dela kalupa se sada ponavlja u celosti, od nanošenja
obe vrste odvajača, pa preko finog epoxy sloja sa EP33, i stabilizacije ivica kašom sa
aerosolom i eventualnim armaturnim kratkim staklenim vlaknima, i epoxy laminacije više
slojeva staklene tkanine, na isti način kao što je tamo opisano. Obratiti pažnju da
kod nanošenja finog epoxy sloja sa EP 33 napunimo otvore za pozicioriranje do vrha
čime će se obezbediti novi trnovi za pozicioniranje ali ne više od mesinga već od
epoxy lepka. Korisno je u ovoj fazi rada kad dok je poslednji laminirani sloj još
aktivan na svakih oko 10cm oko jezgra, a na oko 2.5-3cm od njega pritisnuti da se
zalepe male čelične pločice dimenzija 15x25x3mm, sa otvorom u sredini od d=5mm, gde
će se kasnije urezati navoj M6, za imbus vijke M6x15mm.
Kalup
------
Kada prođe vreme očvršćivanja od najmanje 24 časa, kroz obe polovine još nerazdvojenog
kalupa probuši se burgijom odgovarajućeg prečnika kroz otvor na svakoj čeličnoj pločici
i nareže ureznicom navoj M6. Zatim se višak kalupa odstrani testerom za metal, i vrh
zamašćene (tovat mast) tanke plastične elise se uvuče najviše do 10 mm između gornje i
donje polovine kalupa i njime prođe oko celog kalupa, i to bi trebalo da je dovoljno da
se polutke razdvoje i da se jezgro pažljivo izvadi. Ako je potrebno lagano kuckanje po
kalupu može da pomogne.
Posle uklanjanja jezgra iz kalupa, obe polutke se isperu u toploj vodi mekim sunđerom,
ostave da se osuše, premažu odvajačima, i tada se obe polovine sastave, osiguraju imbus
vijcima, i ostave da odstoje još nekoliko dana na toplijem mestu da se završi proces
očvršćivanja. Time je SP kalup završen.
(nastaviće se)
Navigation
[0] Message Index
[#] Next page
[*] Previous page
Go to full version