RC MODELI AVIONA - SUS > SCALE MODELI
Ziroli P 38 - Lightning
misha:
Da, ovo celoj prici daje drugi tok, ali i dalje ostaje jezgro, a to je da prodajemo neke vredne stvari u bescenje, i od tih para finansiramo plate i tekuce odrzavanje.
Bleriot se moze naci u prodaji za nekih 30-50.000 u zavisnosti od stanja aviona. Dakle sve ovo kosta manje nego sto je Zdravko Colic trebalo da dobije
od EPS-a za godisinji ugovor.
http://www.kurir-info.rs/vesti/drustvo/eps-daje-coli-350.000-evra-163716.php
Naravno, od svega se odustalo kad je prica izasla u javnost. Svaka prica ima dve strane, ali, sticajem okolnosti ne verujem ni jednoj strani, niti me interesuje ko je u pravu.
Znam samo da su sve to (naravno ne za nas obicne smrtnike) veoma male pare za koje se prodaje nesto sto je deo istorije. Uz svo duzno postovanje prema direktoru muzeja,
on je pilot i to pretpostavljam izuzetan, ako se usudio da sedne u avion i poleti u neravnopravnu borbu, ali nije menadzer ili ekonomista ili vec koja vrsta strucnjaka koja treba da vodi muzej.
Pa Narodni muzej u Kragujevcu vodi covek, pisac, jedan od boljih studenata Filolokog fakulteta, koji ima samo jednu manu, MRZI UMETNOST. To samo moze da se desi kod nas.
Najlakse je prodati, a kupiti nesto je veooooooma tesko.
U svakom slucaju, Mirce, sedaj u Astru i pravac Beograd dok jos mozes da vidis delove 38-mice i Stuke. Bice ti to lepa uspomena a i mozda dodatna dokumentacija ako se odlucis da
avione pravis u nekoj od kolornih sema koje su ta dva aviona imala.
drjack:
Evo da jos malo zloupotrebimo Mircetov post, Mirce izvini...
Vredi procitati ovaj kratki tekst i slike prenesene sa Facebook-a gde ih je objavio
Autor je Mario Hrelja vec pomenut u onom linkovanom tekstu gore kao kolekcionar starih aviona.
A evo i par fotki za one koji nisu imali prilike da ih do sada vide:
Tekst:
Muzej vazduhoplovstva prodaje Lokid P-38 by Cigla » Sun Dec 25, 2011 00:26
od Mario De Maksimilian Hrelja, 25. prosinac 2011 u 8:35
Da nije tužno bilo bi smešno. Kada je Biga pre par godina uljudno odbio dotične američke "prijatelje vazduhoplovstva" isti su krenuli "institucionalno i vaninstitucionalno" da buše i pokušavaju da uzmu ono šta im "pripada". Uz posredovanje ambasade i angažovanje izvesne advokatske kancelarije (iz koje sam saznao ovo šta sledi) otpočeo je dug i mukotrpan proces lobiranja. Kontaktiran je, ni kriv ni dužan, ministar inostranih poslova, Ministarstvo kulture, Ministarstvo odbrane i više državnih činovnika, ali za divno čudo, avaj. Isticano je i da je avion protivpravno prisvojen odnosno ukraden davne 1945. te da on formalno još uvek pripada vladi SAD. Kada su videli da od svega nema ništa, kao vrhunski argument izneto je da "munja" trune u depou, da mi nismo u stanju da se o njoj staramo i ako već ne umemo da brinemo o "American cultural heritage", onda smo dužni da je predamo onima koji to znaju i mogu (ako se ne varam, mislim da je i bukvalno bilo napisano "to the American people")! Zvuči vam poznato? Kad mi je čovek pričao o tome i pokazivao papire, umirao sam od smeha, a priča je bila toliko bizarna da je nikom nisam ni spominjao da ne ispadne da lažem.
Koja je razlika između operacije "munja" i operacije "Štuka" koja je neslavno završila po tadašnje rukovodstvo MJV? Ako se dobro sećam prodaja delova štuke je zaustavljena jer je bila protivzakonita i pre svega jer je naš drugar Valera natčovečanskim naporima i uprkos ozbiljnim pretnjama njemu i njegovoj porodici uspeo da to spreči. Na kraju, upravo je Grandić prebacivanjem štuke iz magacina SUKL-e u depo MRV i njenim unosom u ulaznu knjigu zapečatio sudbinu nesuđenih izvoznika. Da li je u slučaju "munja" pokriće nekakva replika blerioa? O kakvoj replici se radi? Kako je sprovedena izrada? Po kojoj tehnologiji i po kojim crtežima? Kakav motor je ugrađen u tu repliku? Koliko radnih sati je bilo potrebno da se replika napravi? Američke kopije blerioa poznate su po "vrhunskom" kvalitetu izrade i nemanju veze sa originalnom tehnologijom izrade i originalnim materijalima. Umesto visoko kvalitetne breze, koja prolazi kroz izuzetno dug, skup i složen proces obrade pre transformacije u delove od kojih se prave trup i krila, američke replike se prave od kutijastih varenih metalnih cevi koje se onda prebojavaju u bolju drveta ili oblažu sa "genuine-looking" foto-tapetom. Samim tim i vrednost takvih replika ekvivalentna je vrednosti utrošene gvožđurije u njih. I foto-tapeta, da ne zaboravim.
Jako sam tužan i nesrećan zbog ovakvog "rešavanja" tekućih finansijskih problema u ustanovi kulture kakva bi muzej trebalo da bude. Posebno me boli što je nosilac ovog rašomona ratni heroj i čovek kog smatram svojim dragim prijateljem i kolegom, i ne mogu da shvatim kako se doveo u situaciju u kojoj je.
Konačno, ako muzej nema za plate zaposlenih ili za očuvanje postojeće zbirke ili krpljenje platoa zarad sprečavanja prokišnjavanja, ajde onda lepo da se eksponati konzerviraju, pa ključ u bravu. Možda za generaciju ili dve bude sluha za potrebom da ova zemlja ima jednu takvu instituciju. Ko nama danas daje pravo da krčmimo ono što su nam prethodne generacije ostavile? Hoćemo li dogodine da prodamo Gustava da zamenimo propala stakla na zgradi, a za dve Spitfajera da bi smo mogli da zamenimo polu-trule sajle o koje su obešeni eksponati na galeriji? Ili bi možda najbolje bilo da ovu našu Srbiju damo onima koji znaju i mogu u paketu, a mi da se lepo raziđemo ko ljudi pa kud koji...
Schwab:
Koliko znam i od stuke je ostalo malo delova (delovi kabine ,rep , kapotaz ...) pa su hteli da je prodaju.
Sada je izlozen rep u muzeju ali nazalost pogresno ofarban.
A to sto je toliko delova Lightning-a smo mi krivi i nas odnos prema istoriji.
Krivi smo i za isecene Mosquito-e (prica se da su se seljaci takmicili ko ce prvi da presece trup sekirom). Pa Fw 190
(malo ih je u svetu) je stajao godinama na Kalisu lupali su ga pijucima po repu da izgleda kao da je pogodjen, potpuno je truo
odozdo jer je lezao u blatu.Takodje i Junkers-i 88 su pobacani i iseceni.
Nas muzej ima dosta retkih stvari (Fiat G50bis,motor od me262 jumo 004 Ceski,razni motori, topovi mitraljezi,delovi bombi...)
Sreca pa postoje entuzijasti koji vole istoriju avijacije koji kolko toliko iznose informacije u javnost.
Kao sto rece misha ,najlakse je prodati...
Mirce izvini za off
disljenko:
Koliko sam ja razumeo po prici iz onog klipa taj p38 je bio u letnom stanju i zadrzan je kod nas jer se setio neki nas da da skine jedan tocak kako rusi ne bi mogli da odlete sa njim. Postavlja se pitanje kako smo uspeli da bukvalno pojedemo ceo avion i da ostane samo ono sto smo videli. Po meni je to mnogo veca sramota i neverovatna cinjenica. Kojoj budali je palo na pamet da to posalje na masinski fakultet i da se studenti igraju i seckaju ga, a sad odjendnom je neprocenjivi deo istorije. Kasno nam doslo iz dupeta u glavu kao i uvek !!!
saxpg:
--- Quote from: disljenko on December 26, 2011, 05:46:19 PM ---Kojoj budali je palo na pamet da to posalje na masinski fakultet i da se studenti igraju i seckaju ga, a sad odjendnom je neprocenjivi deo istorije.
--- End quote ---
Zapravo taj koji ga je poslao na masinski ga je i sacuvao od rezanja. Ko zna koliko je i kakvih sve letilica otislo na rezanje jer u to doba jednostavno nisu bili zanimljivi. To je nesto sto se stalno desava. Svi ovi G2, G4, Orlovi, Migovi koji se danas prodaju otpadima za smjesne pare nekada ce biti neprocjenjivi exponati.
Skoro sam slusao od druga o jednom skladistu u Podgorici koje je bilo puno starih nacistickih radio stanica, magnetofona i ko zna cega jos. Sve je to zavrsilo na otpadu.
Navigation
[0] Message Index
[#] Next page
[*] Previous page
Go to full version