Davno sam najavljivao ovu gradnju, čekao, oklevao, zaboravljao pa se podsećao, i napokon odlučio i krenuo u gradnju mog drugog KWIK FLAJA.
Prvi je bio klupski KWIK, originalni, AK Zrenjanin, sklapao ga pokojni Vitomir Berić, sa drugarima, nije leteo više od par puta i dugo stajao u posebnom drvenom sanduku , dok ga se nisam dohvatio, negde 1985. , ugradio tada novu Graupner E-8 stanicu i četiri Graupner C-505 servoa, dekonzervirao OS MAX 60 sa zlatnom glavom i krenuo , zajedno sa Viktorom Ralićem, u istraživanje KWIKovih mogućnosti.


Viktor Ralić i Predrag Stankov, spremaju KWIKa za let. Aradac 1985.



Viktor Ralić, Aradac, leto 1985.


Letelo se i na tada novootvorenom aerodromu EČKA, sa betonske staze, neke 1994-95.
Skrinšot sa VHS snimka. Motor MOKI od 10 kubika, sa venturi auspuhom.


Još jednom smo promenili motor, isluženi OS MAX i nepouzdani MOKI zamenio je sovjetski MDS 60, ( tek je taj bio nepouzdan) a posle je urađena kompletna "revizija", sva trula balza zamenjena, poresvlaka promenjena, a originalni KWIK FLY MK III, preveden na noviju Graupnerovu verziju KWIK FLY "E" sa repnim točkom, takav smo leteli Viktor i ja na Bagljašu, krajem devedesetih, posle toga je ostavljen u svom transportnom sanduku , ostao u AK Zrenjanin i posle selidbe Aero Kluba na aerodrom Ečka, gubi mu se svaki trag...
KWIK FLY E , aerodrom Bagljaš, Zrenjanin, neka 1996-97., Viktor Ralić doliva gorivo...




I tako, posle četrdeset godina, novi KWIK je na radnom stolu...
Nastavak sledi.